Bivši se ženi, hvata me panika!

1103

Drugarica mi je javila da mi se bivši juče oženio. Dečko kojeg sam voljela i koji je volio mene. Zabavljali smo se godinu dana. Imam dugu vezu, volim mog momka, lijepo mi je, ali nemam pojma zašto se ovako ojsećam. Prvo mi je bilo drago kada sam čula, a sada se osjećam kao da mi je neko ukrao nešto. Baš sam u nekom bedaku, zašto je to tako?

Ovo je ispovijest Katarine koja je na domaćem forumu potražila pomoć od nepoznatih dama. Jedna od njih joj je napisala:

– To je normalna reakcija. Ipak je on bio dio tvog života. Imate lijepih trenutaka iza sebe. I ne možeš da se ne zapitaš šta bi bilo… Ali opet se sjetiš i onih razloga zbog čega nije to što je moglo biti, poželiš mu svu sreću na svijetu i ideš dalje, u svoje pobjede.

Katarina joj je odgovorila:

– Naravno da sam mu poželjela sreću, od srca. Iskreno, ja uopšte ne bih voljela da sam na njenom mjestu. Ja sam njega ostavila, poslije nekog vremena našla dečka i bilo mi je drago kada sam čula da je on našao djevojku. Sretali smo se poslije toga, normalna priča. Čak smo se i na našu “godišnjicu” ove godine sreli slučajno. Popili smo piće i on prvi pomjene taj datum, nazdravili smo za stara vremena i najnormalnije se razišli. Ali danas me ščepao neki đavo. Ni sama ne znam šta mi je.

Druga djevojka nije bila tako blaga kada joj je napisala šta misli o tome:

– Zato što si počela da razmišljaš na način: “Šta bi bilo kad bi bilo”. Malo je prekasno da ti bude povrijeđena sujeta. Prebaci fokus na sebe i na to koliko ti je lijepo sa sadašnjim dečkom. Jednog dana ćeš se i ti udati, možda te čak i oko toga hvata frka.

Da li je to zaista normalna reakcija ili iz pozadine progovora čista sujeta? Šta kada nam se bivši, kojeg smo u međuvremenu preboljeli, nekome zavjetuje na vječnu ljubav?

Imamo li pravo da se osjećamo tužno i ljuto? Da li je pošteno da kažemo: “Želim mu svu sreću, ali…”? Ako je to sa zadrškom, znači li da smo sebični i uprkos odsustvu emocija i dalje mislimo da na nekog polažemo pravo? Raznovrsni miks se krije iza ovoga – kaže psiholog i psihoterapeut Vesna Petrović.

– Sujeta se svakako prva probudi u trenutku kada saznamo da naša bivša ljubav stupa ili je stupila u brak – kaže psiholog. – U prirodi je ljudskog bića da reaguje na ovaj način, iako nećemo uvek da priznamo da smo sujetni i da nas je tu nešto pogodilo. Ali jeste. Pogodila nas je misao da neko ko je nas volio, pa kad god to bilo i kad god se završilo, sada voli nekog drugog.

Zanimljivo je da u tom momentu ne razmišljamo o razlozima koji su doveli do kraha naše veze, nego “sumanuto” prebiramo samo po lijepim uspomenama. Sagovornica “Života plus” kaže da je memorija tada vrlo selektivna, pa umesto da se sećamo suza, sukoba i teskoba, mi prizivamo idilične trenutke. I još ih idealizujemo!

– Ovo je situacija u kojoj se jasno oslikava priroda ljudskog bića, odnosno neobjektivnost u pojedinim događajima. Kada nešto gubimo, odjednom bismo da se borimo za njega, iako smo odavno i sebi i drugima priznali da nam do toga nije stalo. Nastavili smo život dalje, srećni smo i ispunjeni, ali sada se javlja crv koji rovari po našim sjećanjima i uznemirava nam um i srce. Ne možemo da se pomirimo sa tim da smo izgubili, iako smo se odavno od toga oprostili – objašnjava psiholog.

Neki “gubitnici” se tada pretvore u “patnike”. Kao da su tek sad izašli iz veze, počinju da tuguju, jadikuju, padaju u depresiju, misle da im se srušio svijet, ne jedu, ne spavaju. Ima i onih u kojima se probudi neka vrsta “agresije”. Uznemiravaju bivšeg partnera, šalju mu poruke, presreću ga, prave mu scene, traže odgovor da i dalje voli njih iako je ušao u brak.

Spremni su na spletke i ne prezaju ni od čega. Jedna devojka je čak napisala: “Sutra se ženi moj bivši dečko, planiram da ušetam na vjenčanje sa lažnim stomakom, naglas kažem da sam trudna i da je dijete njegovo”.

Nekima to bude okidač za raskid sa trenutnim dečkom i prosvetljenje da on zapravo nije dovoljno vredan. Psiholozi kažu da taj proces sebi uglavnom objašnjavamo rečima da smo tek sada shvatili da smo izgubili nekog ko nam je mnogo značio i ko je mnogo vredio, ne želeći da priznamo da je tu sujeta umiješala prste.

– Valjda tek onda shvatimo da smo potpuno izgubile nekog ko nam je bio drag. Ženidbom se stavlja tačka na sve. Moja prva, i dok nisam upoznala svog sadašnjeg dečka, najveća ljubav se tako definitivno završila za sva vremena. On se oženio dvije godine poslije našeg raskida. Iako je prošlo dosta vremena i ja sam imala drugog momka, mislila sam da ću da presvisnem od bola. Prolila sam more suza. Dugo mi je trebalo da to prebolim – priznala je jedna djevojka na forumu.

ŽELIM GA JER NIJE MOJ

Neke djevojke tek kada izgube dečka, požele da opet bude njihov. A neke odu toliko daleko, da ga požele tek kada se oženi, pa na sve načine pokušavaju da mu rasture brak. Neke u tome i uspiju – pokazalo je istraživanje naučnika sa Oksforda koji su se bavili relacijom bivših partnera.

U studiji su učestvovali pripadnici oba pola, pa se ispostavilo da su žene mnogo opasnije u ovim situacijama. Njih 20 posto nije krilo da je upotrebilo sva sredstva da vrati bivšeg dečka koji samo što se oženio, dok je kod 15 posto muškaraca toliko proradila sujeta na dan venčanja bivše, da su odlučili da povrate “izgubljeno”.

STAVITE TAČKU NA VRIJEME

Iako je prirodno da se bar trgnemo na informaciju da neko koga smo voljeli uplovljava u bračni život, loše je ako nam to poremeti život.
– Vrlo je važno da na svaki odnos koji se završio zaista stavimo tačku, a ne da se zanosimo da je kraj, pa da nas onda neki događaji, koji realno nemaju veze sa nama, izbace iz kolosijeka – savjetuje psiholog, pišu Večernje novosti.

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!