Klinika za vaskularnu hirurgiju UKC RS: Rane dijagnoze i vrhunski ljekari spasili živote

1224

Tim ljekara Univerzitetskog kliničkog centra RS, sa vaskularnim hirurgom doktorom Zoranom Roljićem na čelu, u proteklih deset dana spasio je tri pacijenta kojima je zbog puknuća trbušne aorte život visio o koncu.

O kakvom zahvatu je riječ najbolje svjedoči podatak da se u vrlo malom broju svjetskih zdravstvenih centara radi ovakva operacija. Na liječenje u UKC RS dolaze i pacijenti iz Sarajeva. Zahvati izvedeni proteklih dana na Klinici za vaskularnu hirurgiju u Banjaluci trajali su između tri i šest časova, a sva tri pacijenta se dobro oporavljaju.

Za ljekare koji su učinili sve da bi spasili njihove živote imaju samo riječi hvale. Na bolove su, kažu, zaboravili i samo iščekuju odlazak kući svojim najmilijima.

– Dobro se osjećam i veoma sam zahvalan doktoru i svom osoblju koje me pazi – kazao je Banjalučanin Stevo Gajić (73).

Sa istom mukom na vrata UKC RS prošle sedmice pokucala je i Kosara Lalić (79) iz Banjaluke, a zahvaljujući brzoj intervenciji ljekara sada se dobro osjeća.

– Imala sam jake bolove kad sam došla. Sve je dobro prošlo, jer sam bila u sigurnim rukama – kazala je Lalićeva koja se nada da će uskoro na kućno liječenje.

Aneurizma ili puknuće trbušne aorte, kao i svako drugo oboljenje, izaziva strah kod pacijenata, pogotovo ako znamo da u svijetu mali broj oboljelih uspije stići do hirurga, a preživi svaki drugi koji dođe u operacionu salu.

– Oko 80 odsto pacijenata koji imaju puknutu krvnu žilu trbušne aorte ne uspiju uopšte doći do hirurga, a od onih preostalih 20 odsto koji živi stignu u operacionu salu, preživi 54 odsto. To dovoljno govori o tome koliko je vrijeme značajno za izlječenje – istakao je Roljić.

Uspješnost ovog zahvata, koji se smatra jednim od najkomplikovanijih, zavisi od toga u kakvom stanju pacijent stigne u operacionu salu. Za one koji su već iskrvarili i nemaju puls i pritisak, šanse za preživljavanje su vrlo male. Istu sudbinu dožive i pacijenti koji su usljed prsnuća aorte daleko od bolnice. Zakasnjeli dolazak u operacionu salu, uz sve napore ljekara, završava smrću.

Genetika, pušenje, visok krvni pritisak, povišen nivo masnoća u krvi i stres glavni su faktori rizika za nastanak trajnog proširenja trbušne aorte, a bol u leđima ili stomaku, krvarenje i gubitak svijesti bude sumnju na postojanje aneurizme.

– Dosta pacijenata kojima je tokom pregleda utvrđeno da imaju proširenu trbušnu aortu iz raznih razloga odgađaju operacije i pored toga kad im se to savjetuje kao rješenje. Kad dođe do puknuća onda su posljedice velike – kazao je Roljić i dodao da uspješno obavljenim zahvatima pacijentima produžavaju životni vijek.

Složenost zahvata zavisi i od toga da li pacijent pored ove ima i bolesti srca, pluća ili nekih drugih organa, a pravovremena dijagnoza diktira proces oporavaka.

– Aneurizma trbušne aorte najčešće se javlja kod osoba od 55 i više godina, nešto češće kod žena – dodao je Roljić.

Ovaj operativni zahvat na UKC RS nije novost, a operacije krvnih sudova izvođene su i prije posljednjeg rata, u vrijeme doktora Milana Vasića, koji je bio prvi vaskularni hirurg u Banjaluci. Međutim, ljekari su u to vrijeme radili u vrlo skromnim uslovima, a procenat preživljavanja bio je znatno manji. Od 2007. godine uvedena su dežurstva na Klinici za vaskularnu hirurgiju, povećan je broj vaskularnih hirurga, pa je i procenat uspješnih zahvata značajno porastao.

Specijalizanti

Rame uz rame sa vođom tima, doktorom Roljićem, za zdravlje troje pacijenata u operacionoj sali borili su se i ostali članovi tima, među kojima i dvoje mladih doktora koji očekuju specijalizaciju.

– Ovo je veoma značajno za mene. Učiti od starijih kolega je najbolja edukacija i neprocjenjivo iskustvo. Teorija koju naučimo iz knjiga je jedno, a praksa nešto sasvim drugo – rekao je član tima, doktor Boris Dujaković.

(Glas Srpske)

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!