Banjalučanin obilazi svijet: Krećem sa gitarom i bez novca

1575

Za mnoge putovanje predstavlja samo put, unaprijed uplaćen i na određen broj dana. Za njega se može reći upravo suprotno.

 

On putovanje, u pravom smislu te riječi, doživljava kao odmor za dušu, put bez ikakvih obaveza, put sa najpotrebnijim stvarima i voljom da se što više obiđe i uživa u putu! Ako ga već niste negdje sreli, upoznajte ga sada, ovdje. Naš sugrađanin i pustolov, Aleksandar Gluvić, danas nas je poveo svojim dobro znanim stazama.

“Do Drezdena uz meni do sada najdraže saputnike.
Staje jutros kombi na pumpu sa koje smo vam se sinoć javili. Iz njega izlaze 3 cure od oko 20 godina i jedna starija žena. Bose, skroz opuštene, šetaju ćuku. Mama i tri ćerke. Scena kao iz filmova. Jedna od ćerki nam prilazi, pita gdje idemo i nudi prevoz.
Bile su na odmoru u Rumuniji, sada se vraćaju kući.”

Putovanje o kojem pričamo trajalo je 43 dana i Gluvić je posjetio 11 zemalja Evrope.

“Nisam obraćao puno pažnje na velike gradove i znamenitosti  tako da sam obišao svega nekoliko značajnijih mjesta. Pažnju sam usmjerio na upoznavanje ljudi”, ističe naš sagovrnik.

Prošle godine je biciklom otišao u Beograd i na more u Hrvatsku, a nekoliko puta je biciklom išao i u Zagreb. To je u njemu, kako kaže, probudilo želju da biciklom ode u Amsterdam. Kasnije se ipak odlučio za drugi način putovanja – stopom. I tako je sve počelo. Prvih par dana putovanja do Njemačke imao je saputnika, Aleksandara Krečara, ali se on nakon Hanovera  vratio u Beč. Neprijatnih situacija, ističe, nije bilo, sem jedne u Parizu kada su ga dva momka pokušala opljačkati, ali kako tvrdi, to je na kraju bilo smiješno.

“Marta i Jonas su muzičari iz Belgije koji su se nedavno preselili u Španiju. Sada su na putu ka Luksemburgu, gdje trebaju održati dva koncerta. U improvizovanom kamperu zajedno sa njima putuju i dva preslatka psa.
Na putu ka Lionu smo pokupili još jednog stopera, koji se vraćao kući u Monpelje.
Tokom ovog putovanja nisam obraćao puno pažnje na gradove.
Nisam posjećivao znamenitosti i gurao se sa hiljade turista.
Mnogo je poučnije i zanimljivije obratiti pažnju na ljude.”

Oduševili su ga ljudi koje je susretao na putovanju, obični mali ljudi, a na razočarenja nije naišao.

“Za sve ovo potrebno je malo hrabrosti, ludosti i slobodan duh. Čovjek ne treba da se plaši i treba da bude slobodan. Slobodan u smislu slobodan od novca, hotela, luksuza i svih tih ‘kapitalistickih gluposti’. Novac nije presudan, bas suprotno, da bi se covjek upustio u takvo putovanje on mora da bude nezavisan od novca”, ističe Gluvić.

Iako je za prvih mjesec dana puta potrošio oko 600KM, posljednjih 15 dana nije imao novca i nije mu bio potreban.

Sljedece godine na put kreće sa gitarom i bez novca!

“U početku sam nailazio na osude okoline koja nije mogla da razumije šta to radim. Kasnije, kada sam im dokazao da je moguće otići u Amsterdam, Brisel, Pariz ili Barselonu sa jednom torbom na ledjima, njihov stav se promijenio”, priča nam naš sugrađanin i dodaje da je jedan od osnovnih izgovora mladih ljudi, nedostatak novca, iako u suštini da bi se putovalo i što više vidjelo novac i nije potreban. Što je sam dokazao:

“Najljepši dani putovanja su mi bili upravo oni kad nisam imao novca. Ljudi se plaše pustolovina, a to ih sprječava da dožive nevjerovatna iskustva”.

“Kada si beskućnik cijeniš stvari poput tuša u odmaralištu pokraj auto-puta.
Cijeniš zgodnu ogradu za sušenje veša u blizini, pristup utičnici i internet.
Drago ti je što neće padati kiša, što ćeš se moći ugodno izvaliti ispod kakvog drveta i fino naspavati.
Kada si beskućnik, gledaš svijet drugačijim očima.”

Dakako se isplati pitati za savjet ili preporuku ovog mladog momka i avanturistu, te smo iskoristili njegovo prisustvo i zapisali naše iduće destinacije. Obratite pažnju na njegove prijedloge jer su zaista nesvakidašnji:

“Sela sjeverno od Amsterdama, mali gradovi na obali Španije poput Benidorma, mali francuski gradovi u unutrašnjosti”.

“Mark i njegov otac Andre, vraćajući se sa odmora iz Poljske, pokupili su jednog stopera. Andre je ponudio stoperu da bude gost u njegovom domu, u jednom prelijepom selu nadomak Amsterdama.
Na slici su Mark i stoper.
Stoper je tek sad shvatio gdje se nalazi i šta je zapravo učinio kada je sa šačicom novca i par stvari u torbi otišao iz Banjaluke.
Stoper je presrećan.”

A gdje bi Gluvić odveo svoje prijatelje koje je upoznao na ovom putu kada bi došli u posjetu njegovom gradu? Banjaluka, kako kaže, zaista ne pruža mnogo:

“Morao bih se dobro zamisliti gdje da ih odvedem… Smatram da je najvažnije da se krene sa promovisanjem i stvaranjem novih mjesta koja možemo ponuditi turistima”.

“Nije mnogo, ali to je sve što imam. Za tvoje putovanje. Uzmi’
Nekih 10e koje je zaradio svirajući gitaru večeras.
Danas, kada je rekao da je gladan, dao sam mu sav novac koji sam imao, manje od dva eura.
Večeras mi je negdje zbavio mrkvu, pohovanu piletinu, pomfrit i kolu sa ledom.
Nikada u svom životu nisam upoznao nevjerovatnijeg čovjeka.
On je Robin – bosonogi čovjek “

Poruka za sve ljubitelje avanture

Gluvić svim ljubiteljima avanture preporučuje da se oslobode straha i da pokažu svoj avanturistički duh. Da ne brinu kako će i šta biti, nego da se opuste i uživaju. Osim toga, novac, hrana i mjesto za spavanje su najmanji problem ako se prepuste pustolovini. I kako je sve ljepše u dvoje, tako bi bilo lijepo i imati partnera za put.

putovanje

“Ispod Ajfelove kule u Parizu noću trči stotine pacova, skrivaju se u žbunju koje se nalazi u blizini. Staze za šetanje su od makadama, tako da se preko dana često digne velika prašina. Policajci u punoj opremi i sa puškama trče za crncima koji prodaju suvenire turistima. Crnci im se smiju i bježe okolo a cijela situacija ispada smiješna. Nije sve onako kako nam predstavljaju.”

Banjaluka.news/Tamara Bogunović

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!