Među 5 najvećih kolekcionara dresova i sportske opreme u svijetu i Vrle iz Banjaluke

2046

Banjalučanin Boris Vrhovac – Vrle (44) jedan je od pet najvećih kolekcionara dresova i druge sportske opreme vrhunskih sportista u svijetu, a u njegovoj kolekciji koja broji oko 1.300 eksponata nalaze se nevjerovatne stvari, od rukavice Mikea Tysona, kopačka i dresovi Lionela Messija, dresovi Maradone i Pelea i sve to s njihovim potpisima… 

Između ostalog u najvažnijem dijelu kolekcije nalazi se i dres Safeta Sušića s Mundijala 1982. godine, Alena Bokšića, Cristiana Ronalda, majica Valentina Rossija, kopačka s potpisima Josepa Guardiole, Lionela Messija i Francka Riberyja, oprema Sandre Perković, triko Davora Štefaneka, oprema Saše Đorđevića s olimpijade održane u Rio de Janeiru, piše Anadolu Agency (AA).

Posebno mjesto u kolekciji zauzimaju Maradonini dresovi i to Napolijev i s njegove oproštajne utakmice na Bomboneri. Po broju predmeta, najveći dio kolekcije, ali i najviše prostora u srcu Borisa Vrhovca zauzima teniser Novak Đoković za kojeg Vrhovac kaže da je “najveći sportista koji se rodio na ovim prostorima”. Reket, dva para patika, kompleti, majice, šorc, znojnice, trenirka, te tetovaža Đokovićevog potpisa na ramenu.

Đokovićevu uzlaznu putanju Vrhovac prati još od vremena kada je poznati teniser igrao u juniorskim kategorijama. Budući da je ovaj tenisač preskakao ATP turnir u Dohi u Kataru gdje je radio Vrhovac, prvi put su se sreli 2015. godine. Prijatelj Borisa Vrhovca, teniser Nenad Zimonjić, Đokoviću je pričao o njemu, a prije odlaska iz Dohe Đoković mu je poklonio kompletnu opremu. Vrhovac je za tu priliku za njega pripremio dres katarske reprezentacije s brojem 1 i imenom poznatog tenisač. Do novog susreta došlo je godinu kasnije kada se, nakon razgovora o tome kada će osvojiti Roland-Garros, Đoković za Vrhovca potpisao kačket s grbom ovog turnira, te napisao 2016. i nacrtao smajlija.

“Rekao sam mu da ćemo se vidjeti na Olimpijadi i da će mi se potpisati ako osvoji Roland-Garros, a ja ću taj potpis tetovirati”, ispričao je Boris Vrhovac.

Pri susretu u Rio de Janeiru Đokovića je ipak trebalo nagovarati da se potpiše na rame Borisa Vrhovca, jer mu tako nešto niko nikada nije tražio.

Na kraju je pristao, a Vrhovac je odmah napustio Olimpijsko selo, sjeo u taksi i otišao u tržni centar, kako bi što prije istetovirao ovaj potpis. Nakon tetoviranja poslao je fotografiju Zimonjiću koji ju je proslijedio Đokoviću, koji je na prvi mah pomislio da se radi o privremenoj tetovaži. Ove godine u siječnju Vrhovac mu je na treningu pokazao kako izgleda.

Vrhovac se kolekcionarstvom počeo baviti još davne 1987. godine, kada je trenirao rukomet u banjalučkom Borcu.

“Tada sam gledao te velike rukometaše koji su bili među najboljima u bivšoj Jugoslaviji. Tad je to sve krenulo, dobio sam od pokojnog Iztoka Puca prvi dres, tako je krenulo i traje do dan danas”, kaže Vrhovac.

Na pitanje što skuplja, odgovara da skuplja sve, bez obzira na sport, ali da je važno da se sportaš potpiše i da se fotografiraju zajedno. Upravo zbog toga, Vrhovac ima i nekoliko hiljada fotografija.

“Raznorazne su prilike bile. Nekad dođe do iznenadnih susreta, tako da ja to uopće ne planiram da tražim od nekoga. Desi se situacija da sretnem nekog vrhunskog sportista, predstavim se, kažem čime se bavim, da imam taj hobi, da skupljam to i onda da li dođe do nekog čekanja… Valentina Rossija sam čekao za majicu preko šest sati. Obećao mi je, a ako mi obećaš, ja ću te čekati, pa taman sjedio cijeli dan i noć”, ispričao je Vrhovac.

Slučajno se susreo s Mikeom Tysonom u Londonu, na humanitarnoj večeri, gdje ga je i pitao da mu nešto da za uspomenu. Tako je dobio potpisanu rukavicu i donirao novac za djecu u Engleskoj.

“Pošto svi znaju da mi je to hobi, sada više i ne tražim, svi znaju i sami daju dresove, majice potpisane”, kaže on.

Njegovu nevjerovatnu kolekciju prate i nevjerovatne priče, a jedna od njih vezana je za fudbalera Gabriela Batistutu, s kojim se Vrhovac godinu dana družio u Kataru. Mnogi prijatelji iz Banjaluke Vrhovca su molili za potpisani dres čuvenog fudbalera.

“Kupio sam u sportskoj radnji 37 dresova Argentine, a Boro Milutinović mi je govorio da mu dajem po nekoliko, a ne sve odjednom”, kazao je Vrhovac.

Ipak ga je zamolio da mu potpiše dresove, a nakon što je Batistuta pristao, donio mu je svih 37 dresova odjednom. Nakon pet dana Batistuta mu ih je vratio potpisane i rekao da će mu to kad tad vratiti. I, “vratio” mu je na kraju sezone i to kada ga je Vrhovac ispraćao s aerodroma u Kataru i donio dva njegova dresa u kojima je završio karijeru da mu ih potpiše.

“Pozdravili smo se i pitao  – možeš mi se potpisati, ovo je za mene. Odgovorio je – žao mi je, prijatelju, ali nakon onoga što si mi uradio, ja se više ne potpisujem”, prisjetio je Vrhovac.

Taj gest Vrhovcu je natjerao suze na oči. Sreli su se ponovno nakon pet godina kada mu je Batistuta rekao da je cijela Argentina čula za njega, jer je ovaj nogometaš novinarima ispričao kako mu je Vrhovac tražio da mu potpiše 37 dresova.

U Evropi je, priča, bio s mnogo vrhunskih sportista, ali bi volio da ima nešto od Michaela Jordana, kojeg smatra najvećim košarkašem, ili od sprintera Usaina Bolta.

Materijalnu vrijednost svoje kolekcije ne može procijeniti, a kaže i da je jako teško procijeniti, odnosno prebrojiti tko su najveći kolekcionari u svijetu.

“Neko skuplja samo fudbalske dresove, neko košarku. Naprimjer, imaju ljudi u Engleskoj koji imaju dobre odnose s klubovima pa im je lako doći do velikih fudbalera. Živim u maloj Banjaluci, gdje je teško doći do vrhunskog sportiste, moram putovati u gradove regije da bi došao do nekog reprezentativca, što je baš i nije lako. Prošlo je dosta vremena i dosta sam uspio i da prođem i da obiđem i da vidim, stvarno mi je zadovoljstvo i sresti poznate ljude i biti u njihovom društvu”, kaže Vrhovac.

Između ostalog, Vrhovac se bavi i humanitarnim radom, a nerado priča o sebi jer više voli da to rade drugi. Među nagradama i priznanjima koje je dobio izdvaja činjenicu da ga je Univerzitet Oxford iz Londona u izdanju za Srbiju za 2016. godinu enciklopedije “Najuspješniji ljudi Srbije” uvrstio na listu 2.000 najuspješnijih.

Osim što je dio rukometne reprezentacije Katara, i na posebnom mjestu čuva srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva održanog 2015. godine, Boris Vrhovac bio je i dio reprezentacija SR Jugoslavije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. A to što je bio dio Olimpijade u Rio de Janeiru pamtiće cijeli život.

Dio njegove kolekcije, i to onaj vezan za rukomet, izložio je za vrijeme Svjetskog prvenstva u rukometu održanog u Kataru 2015. godine. Tada je, osim svojih “eksponata”, dobio od prijatelja da izloži zlatne medalje Abasa Arslanagića iz 1972. godine iz Munchena, Vlade Šole iz Portugala, Andreja Golića.

Mnogi mu, kaže, govore da mu je uzalud što ima takvu kolekciju, a “čuva je u torbama i kutijama”, odnosno ljudi nemaju priliku da je vide.

“Mislim da ću napraviti jednu izložbu sigurno u Banjaluci, a onda dalje za regiju – nadam se”, dodao je Boris Vrhovac.

(Anadolija agencija)

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!