Andrićevi literarni junaci tako uvjerljivo su izvajani da i danas punim životom žive među nama, a često ih prepoznajemo i u ljudima rođenim vijekovima poslije života onih koje je Andrić oživio u svojim pripovijetkama, romanima i zapisima.
Ovim riječima književnik iz Banjaluke Ranko Pavlović dočekao je vijest da je dobio nagradu za životno djelo koju mu je dodijelila Akademija “Ivo Andrić” iz Beograda.
Obilježavajući 125 godina od rođenja srpskog nobelovca svečanošću u Udruženju književnika Srbije, nagrade za životno djelo dodijeljene su i Jovanu Zivlaku iz Novog Sada i Svetozaru Vlahoviću iz Prištine.
Priznanje za najbolju knjigu dobili su otac Aleksandar Sredojević za istoriografsko djelo “Srpski patrijarh Dimitrije Pavlović”, prof. dr Miloš Đorđević za studiju “Nova knjiga o Andriću”, Nebojša Jevrić i Miloš Janković za roman “Aveljov ožiljak”. Nagrada je dodijeljena i Radenku Popoviću za knjigu pjesama “Ajde studiraj”, Miroslavu Kusmuku za knjigu pripovjedaka “Ispovijest”, Aleksandru Čotriću za antologiju savremenog ruskog aforizma “Veliko u malom”, Mariji Viktoriji za poetski roman “Rusokosa” i Gordani Pavlović za knjigu međužanrovskih tekstova.
– Prijatno sam iznenađen priznanjem, tim prije što je ustaljeno mišljenje da se o savremenom književnom stvaralaštvu koje nastaje s lijeve strane Drine manje zna na onoj drugoj strani. Srećom, ima pojedinaca i institucija koje vode računa o tome da se srpska književnost posmatra i vrednuje u cjelini, bez obzira na to gdje stvaraoci žive – kaže Pavlović.
Ne treba, dodaje, kriti da svakom piscu priznanje uz koje je vezano ime Ive Andrića pričinjava veliko zadovoljstvo, jer djelo jedinog našeg nobelovca predstavlja nepogrešiv putokaz i onome ko piše, a i čitaocu.
– Ono nas uči životnoj mudrosti, pokazuje nam kolika je snaga jednostavnog pripovijedanja, podstiče nas da na pravi način spoznajemo prošlost da bismo mogli da razumijemo sadašnjost i u njoj tražimo mjesto i pojedinca i kolektivnog društvenog bića, jasno pokazuje da pisac može i te kako biti aktuelan i kada u tematskom pogledu ponire u daleku prošlost – ističe Pavlović.
Bogata galerija likova
– Na Andrićevim sljedbenicima u srpskoj književnosti i uopšte književnosti ovih naših prostora je da ih i oni prepoznaju i da ih u svojim djelima pridruže izuzetno bogatoj galeriji likova ovog pisca, trudeći se, naravno, da ih što slikovitijim bojama oživljavaju, kako ni oni tokom trajanja ne bi gubili na svojoj jasnoći – kaže Ranko Pavlović.
(glassrpske.com)
