“Republika Srpska nije u sistemu Eurotransplanta i zato ne mogu na transplataciju srca i pluća koja bi mi spasla život”, započinje priču Banjalučanka Renata Nikić.
Već deset godina na sve načine pokušava da nađe rješenje za plućnu hipeterziju od koje boluje. I pronašla ga je, u jednoj bolnici u Beču. Tamo bi mogli izvesti komplikovani zahvat, ali su joj ljekari rekli da je problem u papirologiji.
“Ja sam bila prošle godine u Beču u jedanaestom mjesecu i oni su meni rekli – ne možeš. Imam pismo od hirurga koji bi to uradio. Rekao je da nismo u Evrotransplantu”, rekla je Renata Nikić.
Zbog problema sa srcem i plućima, prošle godine, Renata je imala moždani udar koji ju je prikovao za invalidska kolica, ali ne gubi nadu. U resoru zdravlja kažu da uskoro očekuju sastanak sa predstavnicima Eurotransplanta, ali nikakvih rokova još nema. Srbija je na njihovoj listi već 11 mjeseci, a Hrvatska deset godina.
Da bi im se i Srpska pridružila, neophodno je uspostaviti jedinstvenu listu čekanja i donorske kartice, o kojima se na nivou Bosne i Hercegovine pričalo još prije deset godina, ali se, do danas, ništa nije pomjerilo sa mrtve tačke. Ipak, postojeća legislativa svakome ostavlja mogućnost da donira organe.
Kod postupka uzimanja organa od umrlog davaoca propisano je da u postupku uzimanja ljudskih organa od umrlog koji za života nije dao pisani pristanak, ali se tome nije izričito protivio, pribavlja se saglasnosti punoljetnog člana porodice.
Sa donorskim karticama bi sve bilo jednostavnije, a na organe se ne bi čekalo mjesecima i godinama. Ipak, dug je put do njih.
Izrada donorske kartice još je na dugom štapu. Iz Ministarstva zdravlja poručuju da prvo treba osnovati Koordinacioni centar, gdje bi se formirala baza podataka o primaocima i davaocima organa.
U Srpskoj se za sada izvode transplatacije sa živog donora. Do sada je urađeno 29 transplatacija bubrega.
(atvbl.com)
