Navija za moskovski Spartak, u mladosti je volio da piše poeziju i zapjeva uz gitaru. I sada često zasvira za svoju dušu i društvo. Voli skijanje, splavarenje i viski. A tek cigaretu…
Na Ist Riveru je ostala anegdota o tome kako ga je 2003. tadašnji generalni sekretar Kofi Anan zamolio Lavrova da poštuje zabranu pušenja u prostorijama UN, na šta mu je Rus odgovorio: „Ova kuća pripada svim članovima UN, a vi je samo privremeno vodite“.
Smatra se autorom pjesme koja je prerasla u neformalnu himnu Moskovskog državnog instituta međunarodnih odnosa, čiji stihovi glase: “Studirati – onda strastveno, piti – onda do kraja”.
Ljetne odmore često je provodio u radnim akcijama na istoku zemlje, a tokom semestara glumio u dramama u nastupima na fakultetu. Odgovarajući na pitanja novinara o svom privatnom živoru, rekao je da može da jede svaku nacionalu kuhinju, da i pored silnih obaveza i letova spava samo noću i da se trudi da živi u skladu sa vremenskom zonom zemlje koju posjećuje. Jedan od hobija mu je cijepanje drva.
Riječ je o Putinovom ministru spoljnih poslova Sergeju Viktoroviču Lavrovu, koji bi sutra trebalo da dođe u Banjaluku. Lavrova smo očekivali 17. septembra, na osveštenju temelja srpsko-ruskog hrama, ali je posjeta iznenada pomjerena.
U diplomatskim krugovima važi za veterana, ozbiljnog taktičara dubokog glasa, teškog pregovarača, koji je, zajedno sa Vladimirom Putinom, vratio ugled ruskoj diplomatiji. Ili je bar učinio da tako izgleda. To može da zahvali, prije svega, višedecenijskom diplomatskom iskustvu u kome je bukvalno prošao sve stepenice – od najniže do sadašnje ministarske na kojoj se nalazi od 2004. kada je voljom Vladimira Putina naslijedio Igora Ivanova.
Od tada su se Putin i Dmitrij Medvedev rotirali na pozicijama premijera i predsjednika Rusije, ali Lavrovljeva pozicija nikada nije bila upitna. Uz Putina, važi za najcitiranijeg ruskog političara.
Idol mu je Gorčakov
Kako su premijeli mediji, idol mu je Aleksandar Gorčakov, ministar spoljnih poslova i kancelar u Ruskom carstvu u 19. vijeku.
– Njemu je pošlo za rukom da ponovo uspostavi ruski uticaj u Evropi nakon poraza u ratu, i to ne korištenjem oružja, već diplomatijom – rekao je jednom prilikom Lavrov, koji je 2015. od Putina primio Orden za zasluge.
Na Zapadu su ga tokom sirijske krize nazvali „Ministar Njet“ zbog odbijanja američkih planova za tu zemlju, ali i zbog prava na veto koje je za njegovog mandata Rusija počela mnogo češće da koristi kao stalna članica Savjeta bezbjednosti UN.
Još u maju 2007. Lavrov je napisao članak za časopis “Rusija u globalnoj politici” u kome je poručio kolegama u Vašingtonu da je jednopolarni svijet i soliranje SAD prošlost. To se u godinama kasnije pokazalo tačnim, jer je u brojnim svjetskim krizama nastupao ravnopravno, oči u oči s američkim diplomatama, čvrsto braneći ruske interese.
Gafovi
Mada važi za hladnog diplomatu, Lavrov s vremena na vrijeme sebi dozvoli i nešto opušteniji nastup. Na konferenciji za novinare sa ministrom inostranih poslova Saudijske Arabije u avgustu 2015. kamere su snimile kako Lavrov sluša svog gosta i onda odjednom kaže “budale”. Na koga je mislio – ne zna se ni danas.
U aprilu 2016. izveo je još jedna neočekivan potez. Dok ga je tokom službene posjete Mongoliji na aerodromu čekao crveni tepih i najveće počasti, Lavrov se pojavio u – farmericama, što je Mongolce izuzetno naljutilo.
Svoj 67. rođendan proslavio je u avionu, prilikom službene posjete Japanu. Tada je cijeli svijet brujio o napisu na njegovoj slavljeničkoj majici, koji je glasio: „Ko ne želi da razgovara sa Lavrovom, razgovaraće sa Šojguom“. Sergej Šojgu je ministar odbrane Ruske Federacije.
Biografija
Ruski šef diplomatije rođen je 21. marta 1950. u Moskvi, ali su mi otac i majka porijeklom iz Gruzije. Osim maternjeg ruskog jezika, Lavrov govori i engleski, francuski, sinhala i maldivski.
Prema podacima sa Vikopedije, maturirao je srednju školu srebrnom medaljom, a oženio se na trećoj godini studija Moskovskog državnog instituta međunarodnih odnosa. Prije toga je maštao da studira fiziku, ali je prevagnuo uticaj majke, koja je radila u diplomatiji. Diplomirao je 1972. Prema tadašnjim pravilima morao je da radi za Ministarstvo inostranih poslova određeno vrijeme, ali se ispostavilo da će za diplomatiju ostati vezan sve do sada.
Počeo je kao savjetnik u sovjetskoj ambasadi u Šri Lanci. U Moskvu se vratio 1976. u Odjeljenje za međunarodne privredne odnose, da bi 1981. bio poslat u sovjetsku stalnu misiju pri UN u Njujorku. U Moskvu ponovo dolazi 1988, gdje je nastavio da obavlja brojne funkcije, uz stalno napredovanje. U aprilu 1992. imenovan je za zamjenika ministra inostranih poslova Ruske Federacije, a 1993. za potpredsjednika međunarodne komisije za koordinaciju učešća Rusije u mirovnim misijama.
Izjave o Srpskoj i BiH
Kada je riječ o našem području, Lavrova do sada pamtimo po nekoliko izjava. Na konferenciji za novinare početkom 2017. pozvao je na ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR).
– Evropska unija nikako ne može da odbaci ta ovlašćenja visokog predstavnika. To iritira, isto kao što iritira i to što su srpski političari u Banjaluci stalno podvrgnuti napadima da ruše tu državu. Naglasiću još jednom, u BiH niko ne ruši državu. Dodik je više puta ranije potvrđivao svoju privrženost Dejtonskom sporazumu. Dejtonski sporazum krše oni koji donose odluke ne uzimajući u obzir mišljenja sva tri naroda – upozorio je Lavrov.
Tada je stao i u odbranu prava Republike Srpske da 9. januara slavi svoj dan.
– Kada dižu histerije povodom odluke Srba da 9. januar proglase Danom Republike Srpske i kada se saopštava da je to podrivanje Dejtonskog sporazuma, to je još jedna provokacija i neka vrsta uvrede da neko priznaje svoje vrijednosti, a ne neke briselske, posthrišćanske – zaključio je šef ruske diplomatije.
Takođe, kada je 2010. predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić rekao da će vojno intervenirati ukoliko se u Republici Srpskoj održi referendum o nezavisnosti, Lavrov ga je upozorio da Dejtonski sporazum odbacuje svaku upotrebu sile.
(Srpskainfo)
