Velimir Bata Živojinović u ulozi Valtera jedan je od najvećih simbola jugoslovenske kinematografije, ali i pop kulture na ovim prostorima. On je bio inspiracija umjetniku Borisu Deheljanu da napavi statuu od čelika i da za to dobije pohvale od Batine porodice.
“Valter u prirodnoj veličini težak je oko 200 kilograma. Završen je nakon šest mjeseci rada, često i po deset sati dnevno”, priča Boris sa Bežanijske kose u Beogradu.
Grudi, šake i lice urađeni su topljenjem žice, ostatak tijela je mrežasta struktura nastala spajanjem šrafova. U ovu skulpturu stali su i limovi, ekseri i žice, a kosa mu leprša kao na plakatu filma.
“Nikakav kalup nije korišćen, a utrošeno je 7.000 šrafova i 40 kg žice za zavarivanje. Ništa ne koristim gotovo i sve je ručno. Moje figure nisu savršene i vide se varovi i svaki nedostatak”, kaže Deheljan koji je Valtera napravio u garaži.
Počeo je od cipela, a najviše vremena mu je trebalo za lice i uši. Za Borisa, kao i za mnoge, Valter je više od filmskog junaka.
“Odrastao sam uz partizanske filmove i tu kulturu, pa sam pozvao Valtera da mi pomogne u borbi protiv šunda i kiča. Lijepa riječ više ne otvara nijedna vrata, pa je došao on sa ‘šmajserom’ da odbrani kulturu i umjetnost”, iskren je umjetnik koji je svog novog junaka počeo da pravi još ljetos.
“Bio sam u Pekingu i volio bih da bude postavljen ispred Srpskog kulturnog centra, koji će uskoro biti otvoren. Ukoliko ne uspijemo da ga proguramo u Kinu, završiće u Muzeju “Velimira Bate Živojinovića” u Koraćici. Bilo bi greota da zaboravimo našeg velikana”.
Deheljan je završio mašinsku školu, a hobi mu je bio sviranje gitare. Radio je kao scenograf, a popravlja i motore:
“Prva moja figura je bio Džimi Hendriks. Rokenrol mi je inspiracija. Uradiću i Paganinija. Nisam rođen da budem muzičar, ali ovo što radim je nastalo iz muzike”.
Deheljan kaže da do prije nekoliko godina nije ni znao da sve to može, a danas je pred njim nova izložba, ali i izrada spomenika Raši Popovu.
“Odrastao sam uz njegove emisije. Pomogao mi je devedesetih jer smo rasli u vrijeme ludila. Želim da se odužim čika Raši i napravim nešto što će biti zanimljivo, a počast njemu i Beogradu. Plan je da figura bude postavljena u njegovom parku ili platou u Ulici 27. marta”, zaključuje neobični umjetnik.
Boris je upoznao i Miljka Živojinovića, sina proslavljenog glumca, na izložbi u Parizu.
“On je podržao moju ideju da napravim Valtera. Niko danas nema živaca da stvara pola godine jedno djelo. Pogledao je kako izgleda Valter i sugerisao mi da je njegov otac imao mladež na licu, koji ću doraditi”, kaže on.
Valter će biti izložen 18. oktobora “Magična vitlnost maginalnih”.
(CDM, Kurir)
