Udruženje književnika Republike Srpske obilježilo je prije nekoliko dana 25 godina postojanja. U Vijećnici Banskog dvora bivše i aktuelno rukovodstvo je sabralo šta se imalo sabrati, a o oduzimanju ionako niko nije govorio.
Predsjednik Udruženja Predrag Bjelošević rekao je tom prilikom da „Udruženje ima zadatak da štiti naše ćirilično pismo, da se bori za naše književno blago, da zaštiti i otme od zaborava ono što je nama najsvetije i da brani interese srpskog jezika i ijekavske i ekavske varijante“.
– Iz godine u godinu broj članova Udruženja se povećava. Sada imamo oko 170 članova, s tim da ove godine prijem uopšte nije izvršen i biće prolongiran za mart iz tehničkih razloga. Bez pomoći vlasti i grada Udruženje književnika RS ne može da radi. Kao što ne mogu ni mnoga druga udruženja – kazao je Bjelošević.
Književnik Tihomir Levajac prije nekoliko godine je izašao iz Udruženja. Levajac za SrpskaCafe kaže da je to uradio zato što Udruženje u periodu od sedam ili osam godina ništa nije radilo.
– Nije održana nijedna godišnja Skupština, nije donesen nikakav godišnji plan rada, nije predložen ni usvojen nijedan finansijski izveštaj, nijedna edicija. Kao da nije postojalo. Bio sam član Glavnog odbora, a niko me nikad nije pozvao, niti za bilo šta konsultovao – kaže Levajac.
On podsjeća da su pisci iz Republike Srpske Udruženje osnovali u sred rata i to sa velikim ambicijama. Te ambicije su, smatra Levajac, vremenom splašnjavale.
– Splašnjavale su zato što je aktuelna vlast godinama Udruženje nipodoštavala, što Udruženje nije prihvatila kao instituciju od nacionalnog značaja, kao čuvara srpskog jezika, što nije materijalno pomagala, što nije u ovolikoj Banjaluci dala poslovni prostor – kazao je Levajac.
On ističe da je Udruženje uradilo malo – katalog pisaca Udruženja, članske karte, povremene književne manifestacije, poneki izdavački poduhvat. U međuvremenu pisci su se, kaže Levajac, zarad vlastite promocije među sobom dijelili.
– Osnivali su klanove, jedan drugog optuživali, vrijeđali, gurali pod vodu ne bi li oni isplivali, pa su čak završavali i na sudu. Treba i njih razumjeti. Kada nešto sistemski nije riješeno, onda taština progovori, pa postaje najprodavanija roba na književnom tržištu – ističe Levajac.
Ranko Preradović je bio vršilac dužnosti predsjednika Udruženja od 2000. do 2001. godine. On za naš portal kaže da mu nije jasno zašto je Udruženje književnika Srpske preimenovano u Udruženje književnika Republike Srpske.
– Ovaj jubilej, ovih 25 godine, odnosi se samo na ovo „novo“ Udruženje koje je staro svega dvije i po godine. Ne znam zašto su mijenjali naziv. Živimo u društvu koje ne poštuje takve organizacije i ne daje im nikakvu vrijednost. Ali, ni same te organizacije ne poštuju sebe, pa zašto bi ih poštovao neko drugi – rekao je Preradović.
On dodaje da je za vrijeme predsjednikovanja bio uvlačen u razne „mutne poslove“, ali nikada nije popustio. Već tada se znalo da je Udruženje klanovska organizacija.
– Nema u šta me nisu uvlačili, oči da ti stanu! Na početku je bilo ozbiljno. Zoran Kostić je napravio pregled članstva, pokrenuo je i nagradu Udruženja „Đuro Damjanović“ koja je potom ekspresno ugašena i koja se više ne dodjeljuje – rekao je Preradović.
Pjesnik Goran Vračar za SrpskaCafe kaže da su članovi najveći problem Udruženja. Ne zna se koliko ih je, ko je umro, ko je otišao u Društvo pisaca BiH, a po statutu Udruženja statutu niko ne može biti član dva udruženja.
– Ponašamo se kao da smo svi Andrići, Selimovići i Dučići. Udruženje nam je potrebno, ali polako postajemo „JuTjub“ za nadobudne i nepismene talente otkrivene u poznim godinama, pa misle da trebaju i moraju da budu članovi Udruženja čim su uboli tri slova i štampali dvije zbirke „sačuvajmebože“ pjesama od donacija rođaka iz inostranstva – kazao je Vračar.
On dodaje da u redu za prijem u Udruženje čeka veliki broj „nazovi književnika s koca i konopca“. To je, kaže Vračar, otprilike kao da svaki pravnik hoće da bude u Udruženju sudija ili advokata bez pravosudnog ispita.
– Pritom svi imamo neke svoje favorite, pa po principu „kad je mogao Kurta, što ne može Murta“ upropašćavamo i Udruženje i položaj pisca. Ja sam apsolutni protivnik prijema novih članova dok ne pretresemo članstvo, vidimo ko je ko među nama, neke bogami i izbacimo, a potom konsultujemo struku, profesore književnosti, pa da vidim onda ko zna, a ko ne zna da piše. Ovako kako radimo niti će nas ko ozbiljno shvatiti niti ćemo se pomaći centimetra unaprijed – kazao je Vračar.
(srpskacafe.com)
