U Centru za porodicu “Kuća radosti” u Kotor Varošu ističu da je najveći problem djece sa Daunovim sindromom period kada završe školovanje i izađu iz sistema školovanja, jer se tada vraćaju kući i najčešće su izolovani od svega.
Direktor Centra za porodicu “Kuća radosti” Dragica Tepić rekla je da u Kotor Varošu usluge ove ustanove koristi šest osoba sa Daunovim sindromom.
– Oni redovno imaju logopedske tretmane i edukativne radionice, gdje stiču određene vještine. Međutim, oni su vezani za svoje roditelje i u njihovom prisustvu dolaze u našu ustanovu, tako da je vrlo mali broj roditelja koji su zaposleni zbog stalne i neprekidne brige o djetetu, kao i socijalna isključenost – ističe Tepićeva.
Foto: Srna
Nakon završenog školovanja neophodni su određeni vidovi druženja i komunikacije, prisustvo i aktivno učešće u svim društvenim i kulturnim dešavanjima, a upravo to predstavlja najveći problem.
– Potencijali kod djece sa Daunovim sindromom su veliki i ne možemo postaviti jasne okvire dokle se mogu razvijati. Ali, većina njih se može osamostaliti uz podršku i biti osposobljena za rad, te raditi u skladu sa svojim mogućnostima. Iz tog razloga nama je neophodan radni terapeut ili stručna osoba koja će svakodnevno raditi sa tom djecom kako bi roditelji mogli nesmetano ići na posao – naglašava Tepićeva i dodaje da ne postoje adekvatni i prilagođeni programi, koji bi bili namijenjeni mladima sa Daunovim sindromom koji napune 18 godina i izađu iz sistema školovanja, jer su tada prepuštena porodici i nisu im pružene neke velike mogućnosti.
Jelena Marić, majka 18-godišnje Nevene, rekla je da sistemski nije riješeno pitanje djece oboljele od Daunovog sindroma.
– Osim dječijeg doplatka kao korisnici prava tuđe njege i pomoći i jednokratne pomoći roditelji ne mogu računati na druge vidove podrške. U našoj lokalnoj zajednici se dešava i da djeca ostanu nekategorisana, da roditelji u potpunosti ne budu upoznati sa pravima koja imaju, da ta prava ne ostvare – kaže Narićeva.
Radenka Bojić je majka troje djece, zaposlena je u fabrici obuće “Sportek”, a njen sin Radomir je korisnik usluga Centra za porodicu. Navršio je 18 godina i umjesto da razmišlja o njegovom zaposlenju Radenka se suočava sa problemom njegovog daljeg odrastanja.
– Za mene je poražavajuća činjenica da nijedna osoba sa Daunovim sindromom nije zaposlena u Kotor Varošu, tako da je neophodno te stvari promijeniti. Uključivanjem u društvena dešavanja, podsticanjem kreativnosti, stvaranjem podsticajnih razvojnih programa, osamostaljivanjem, stvaranjem programa može im se pružiti prilika za zaposlenje – pojašnjava Bojićeva.
Iz Centra za porodicu poručuju da su problemi roditelja koji imaju djecu sa Daunovim sindromom i žive u ruralnim i manje razvijenim sredinama zaista veliki, jer nemaju priliku da pruže djeci sve potrebne tretmane, a prije svega defektološke i logopedske tretmane, i dosta napora ulažu da bi djecu odveli u najbliži grad, a to iziskuje i velike materijalne troškove. Takođe, roditelji najčešće sami snose troškove izuzetno skupih operacija i terapija.
– Mi od opštine mjesečno dobijamo 333 KM, što je dovoljno da platimo režije i tekuće stvari, ali za kontinuiran angažman logopeda i defektologa su potrebna znatno veća sredstva. Pokušavamo da realizacijom određenih projekata i uz pomoć ljudi dobre volje realizujemo sve naše predviđene aktivnosti, a posebno smo zahvalni učiteljicama Dubravki Stanišljević i Bojani Momić, koje volonterski rade od osnivanja naše ustanove – ističu u Centru za porodicu “Kuća radosti”.
Dragan Pejaković, direktor Centra za socijalni rad, kaže da ova ustanova izdvaja sredstva za prevoz osoba sa Daunovim sindromom, zatim da se redovno uplaćuje dodatak na pomoć i njegu drugog lica, nabavku pomagala za pravilan razvoj djece, kao i da svake godine djeca sa poteškoćama u razvoju idu na ljetovanje.
– Mi ćemo i ove godine u okviru programa Fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske i posredstvom Centra za socijalni rad obezbijediti odlazak za 27 djece uzrasta do 15 godina na more u Crnu Goru, među njima su i osobe sa Daunovim sindromom, gdje će proći kroz mnoge edukativne i zabavne radionice – rekao je Pejaković i dodao da Centar predlaže, a regionalna komisija daje konačnu riječ o tome ko će od djece putovati u Crnu Goru.
Prema njegovim riječima neophodna je bolja saradnja i čvršća povezanost Centra za porodicu “Kuća radosti” i Centra za socijalni rad, kako bi se pomoglo osobama sa Daunovim sindromom.
Zahvaljujući postojanju Centra za porodicu, djeca sa Daunovim sindromom su postala vidljivija u lokalnoj zajednici, ali neophodno je konstantno ukazivati na svijest o ovom problemu kako bi im se pružila adekvatna podrška i pomoć.
(Srna)
